petak, 15.06.2012.

za sreću tako malo treba...



Hvala ti što si tu :)

- 23:46 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

Bekstvo

BEKSTVO

(MARCHELO-DE FACTO)

“Bekstvo jos uvek mislim često na mesto

Gde nije teško ni tesno, gde su svi ljudi jednaki i čulo šesto
Nije ni potrebno gde sve je tako iskreno i prosto”
Marchelo-Beksto

Zivot je stvarno kuckin sin…on totalno zahuktava stvari…ko da se netko poigrava sa nama svima..ko da netko drzi sve konce, a mi nemamo preveliku ulogu u svemu tome..samo se pokrecemo..poput kazalisnih lutaka…zasto je onda tako u jednu ruku kompliciran? Zasto se neke stvari jednostavno moraju dogoditi pa da neki ljudi shvate…da spoznaju neke davno ispisane stvari…
Ljudski je zivot nepredvidiv. Situacije u koje se dovedemo ili smo dovedeni, katakda su ili toliko komplicirane ili pak ih mi tako vidimo,a u stvari su lake i jednstavne. Covjek nikada ne moze sa sigurnoscu reci na sto ce i gdje naici kada krene nekim zivotnim putem koji se pred njime stvara. Pred svakim covjekom se nalaze odredjeni puti svi mu se oni redom nude, a na njemu je da odabare kojim ce krenuti i odluciti se samo za jedan put i bez obzira bio on krivi ili pravi stajati iza svoje odluke. Naravno, nekada je tesko znati sto treba uciniti i neki se putevi cine toliko pravi a u stvari su slijepe ulice, ali potom postoje i pokusaji…covjek sam sebe dovodi u bezizlazne situacije, iz kojih nema izlaza samo zbog toga sto ga on ne vidi. A uvijek postoji izlaz i uvijek postoji rjesenje. Kao i u matematici, cak i onaj zadatak koji nema rjesenja, u stvari je rjesenje jer i nemati rjesenje jest rjesenje, ili barem odgovor.

Zato…zbog nepredvidivosti postupaka, dogadjaja i situacija… cesto mislim na bekstvo…mjesto gdje su svi ljudi jednaki, gdje culo sesto nije ni potrebno jer sve je tako iskreno i prosto…gdje ne postoji lose..gdje postoje opcije gdje postoji iskonska dobrota..blagost..i jednostavnost, jednakost i ravnopravnost, nevinost u ocima i gdje je zaista uvijek sve rjesivo i izvedivo, a odredjene stvari beskrajne i normalne…gdje se sve sto je dobro podrazumijeva da takov mora biti..gdje ne postoji bol…mjesto u kojemu uzivamo kad smo mali..kad smo djeca…ko klinci smo bratic, sestricna i ja cesto mastali, gradili si kuce od stolaca i krov od deke…bilo je tako jednostavno nesto izgraditi nesto napraviti i necemu se veseliti. A sad…Sada je jako tekso nesto uciniti, izgraditi i da to pritom bude dobro i pravo. Da se ne narusi nesto drugo ili ne osteti trece, ili da se jednostavno samo ne urusi, ah kad bih bar na tren mogla vratiti vrijeme. To je tak u zivotu, kad si klinac oces odrast a onda tek shvatis da i nije bilo lose biti mali i da vise nikad neces biti toliko slobodan, sa toliko snova u dzepu, nikad vise!
“Gumica briše poteze al ipak takvo je kakvo je”.

Ovaj post posvecujem osobama koje su bile dio tog mog "bekstva"

- 20:25 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.06.2012.

Jedno

Jedan (one)
JEDAN (Marchelo- De facto, 2003.)
“Sve je prazno.
Prazno je zarazno.

Neprolazno.”

“reci, sta je to ponos, sta je to sram? Ne zelim da znam! …

i kad se svet srusi, na starom mestu bicu sam… “

Čovjek ne zna koliko mu netko znači dok tog nekoga ne izgubi…dok je svjestan da ta osoba koju je izgubio kroči zemljom…da su postali stranici..potpuni…

Ljudski odnosi su složeni i kompleksni…nekad ih je jednostavno preteško razumijeti. Naročito onaj odnos o kojemu se pišu psihološke knjige…i o kojima se najčešće govori kao o nečemu što je utopija i što u stvari ne postoji..muško-žensko prijateljstvo…tema o kojoj ljudi imaju stajalište tipa: postoji ili ne postoji. Potpuno određeno..bez onoga nečega..možda i ovisno o situaciji, ljudima…ostalim faktorima…itd…ne..ili da ili ne. Ali nije sve tako jednostavno…nije.

Nekad nismo svjesni da svojim postupcima nanesemo nekome takvu bol da ga povrijedimo i da više ne može biti dio našeg života…iako to mi strašno želimo…a želi i taj no jednostavno je preteško…Iako smo sa nekom osobom prošli toliko toga, čak i one momente gdje takva prijateljstva pucaju, iako smo naizgled bili poput braće, opet je očito moguće da takav odnos nestane. Zauvijek.

Izgubiti nekoga s kim ste do tada išli na ručkove, gledali horor-filmove, trčali, slušali muziku, pričali i smijali se, te dijelili različite situacije, izgubiti nekoga tko vam je bio oslonac,kome ste toliko pomogli i bili uvijek tu za njega i tko je vama uvijek nesebično pomagao,tko vas je savjetovao onako kako vas mnogi nemogu, iskreno, iz perspektive suprotnog spola, izgubiti nekoga tko vam je bio rame za plakanje…i sve to zbog osjećaja, emocija…svega onoga što se skupi u čovjeku…

Ne, naš odnos nije pukao jer smo se počeli gledati drugačije, ili jedno od nas ono drugo, ne..mi smo bili u toj situaciji al smo je nadišli prije puno godina, ne..naš odnos je uništilo zanemarivanje, stres i ružne riječi koje su se pojavile niodkuda.
I danas se pitam, je li nam to trebalo, jesam li ja kriva ili on? je li to bio uzrok ili povod za prekid svih kontakata i našeg druženja? očito nikad neću doći do odgovora na ta pitanja, jer je zauvijek nestao iz mog života i možda je tako i bolje, no i dalje smatram da mi duguje objašnjenje i ispirku. Samo to.

Tek kad izgubimo pravog prijatelja, shvatimo koliko nam je značio, možda će i moj nekadašnji prijatelj to jednom shvatiti...

- 10:39 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  lipanj, 2012  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Nisam navikla pisati blogove, u smislu prikazivanja svog zivota na netu. To me zapravo oduvijek odbijalo i frustriralo. No jedna meni bliska osoba jednom je rekla "to ti je ispusni ventil" i zaista...ispusni ventil, naravno pazim da pisuci blog nekog indirektno ne povrijedim. Upravo zbog te stalne brige o onome sto stavljam na net, lisena sam slobode pisanja klasicnog dnevnika u kojemu sam se znala iskaljivati nad papirom od sadrzaja i kolicine teksta, a samim time moj ispusni ventil je ograniceniji za jednu jedinicu. Stoga, sam odlucila u ublazenoj varijanti se iskaljivati na ovaj blog.I to kroz esejsko pisanje ili pak kroz tekstove omiljenijh hip-hopera, careva bez kojih bi svijet, pogotovo Balkan, bio puno ruznije mjesto...

Linkovi